Vjernici Hrvatske katoličke misije Freiburg-Bad Säckingen, predvođeni voditeljem Misije vlč. Veselkom Župarićem, hodočastili su od 9. do 13. studenoga u Fatimu, Santiago de Compostelu i Lisabon.
Jutarnja pospanost pedeset i jednog hodočasnika, zbog ranog leta u jutarnjim satima iz Basela 9. studenoga, raspršila se dolaskom na brdo Gozo iznad Santiaga de Compostele odakle su i hodočasnici Hrvatske katoličke misije Freiburg – Bad Säckingen, poput mnogih hodočasnika – pješaka poznatog Camina, ugledali tri tornja katedrale svetog Jakova apostola. Taj jutarnji pogled na veličanstvenu katedralu koja čuva tijelo svetoga Jakova, izazvala je radost hrvatskih hodočasnika. Ta se uzvisina zove i Brdo radosti, budući da je brdo Gozo mjesto odakle hodočasnici, nakon dugog pješačenja, prvi put ugledaju katedralu.
Kako bi osjetili dašak čari milijuna hodočasnika koji su pješice došli na grob svetoga Jakova, i hrvatski hodočasnici su se s brda Gozo uputili do 5 i pol kilometara udaljene katedrale. Hodočasnici HKM Freiburg – Bad Säckingen su poput dvojice učenika na putu u Emaus, slušali stručnog vodiča o povijesti Santiaga de Compostele i razgovarali, da bi naposlijetku, po dolasku u centar Santiaga, slavili svetu misu u franjevačkoj crkvi nedaleko katedrale. Poslije mise su se uputili na grob svetog Jakova gdje su se pomolili, a onda i razgledali velebnu katedralu.
Drugi dan su nastavili put prema Fatimi, središnjem cilju hodočašća i jednom od najznačajnijih marijanskih svetišta na svijetu. Tu su ostali puna dva dana u zajedničkoj i osobnoj molitvi i slavljenju svete mise. Vrhunac boravka u Fatimi je bilo euharistijsko slavlje pred Kapelicom ukazanja na glavnom Fatimskom trgu, sagrađene voljom Blažene Djevice Marije koja se 1917. godine ukazala djeci Jacinti, Fancisku i Luciji.
Hodočasnici su obišli glavnu crkvu, zatim velebnu modernu crkvu Presevetoga Trojstva, molili na grobovima vidioca i sudjelovali na procesijama sa upaljenim svijećama. Neki su na koljenima obavili svoje zavjete, a gotovo svi su zapalili svijeće s različitim nakanama i molitvama. Poslije pobožnosti križnoga puta, pod vodstvom vlč. Veselka, uputili su se u obližnje selo Aljustrel, rodno mjesto vidioca.
Posljednja večer završila je molitvom krunice pred Kapelicom ukazanja. Jednu desetku je na hrvatskom jeziku izmolila jedna sudionica hodočašća, a nekoliko muških hodočasnika je dobilo čast nositi kip Gospe Fatimske u procesiji koja je slijedila nakon krunice.
Zadnji dan hodočašća je bio rezerviran za Lisabon, gdje su odmah nakon dolaska slavili svetu misu u crkvi svetoga Antuna. Mnogi nisu znali da je omiljeni svetac sveti Ante zapravo rodom iz Lisabona, jer se najčešće kaže sveti Ante Padovanski, a to je zbog toga što je umro u Padovi.
Razgledavanje Lisabona pod stručnim vodstvom mlade kćeri portugalskih gastarbajtera koja je rođena u Njemačkoj i sa 17 godina se vratila u Portugal, sve je oduševilo. Prekrasan grad i luka iz koje su kroz povijest kretali mnogi moreplovci u otkrivanje novih, nepoznatih zemalja.
Kako su i krenuli, pomalo pospani u jutarnjim satima, ali veseli i dobro raspoloženi, tako su hodočasnici u ranim jutarnjim satima 13. studenoga, poletjeli iz Lisabona za Basel gdje su se srdačnim stiskom ruke i zagrljajem oprostili i izrazili nadu i želju da se opet nađu na zajedničkom hodočašću. Vlč. Veselko je obećao da će i ubuduće biti hodočašća te je odmah najavio sljedeće hodočašće u Lurd koje se svake godine organizira o blagdanu Uzašašća.
Hodočašće u Fatimu će sigurno ostati u trajnoj uspomeni svim hodočasnicima, a zagovor i molitve kod Kraljice svete Krunice u Fatimi dati će im nove snage u svakidašnjem životu. Učvrstili su vjeru i produbili prijateljstva i zajedništvo. Doviđenja u Lurdu!
Tekst: Stjepan Herceg, sudionik hodočašća