Uvijek mislim na Vukovar

Nažalost, dogodilo se nama 1991., nažalost, događa se i danas negdje drugdje u svijetu.
Datumi nisu toliko važni, mnogi datumi se zaborave, ali oni koji su važni su oni datumi koji nisu samo brojevi u kalendaru nego sjećanja. Jedan takav datum je 18. studenog, dan kada svi Hrvati tuguju kao jedno osiguravajući da se sjećanje na Vukovar i Škabrnju te žrtve Domovinskog rata ne zaboravi.
Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje obilježavamo 18. studenog u sjećanje na dan kada je 1991. slomljena herojska obrana grada Vukovara. Prošla je trideset i jedna godina nakon pada Vukovara i naš Grad Heroj ne smije biti zaboravljen.  Pad inače znači rušenje, slom, osvojenje – ovaj pad predstavljao je učvršćenje, nepokolebljivost i vjeru. Žestoki otpor vukovarskih branitelja dizao je moral i samopoštovanje u ostalim dijelovima zemlje. Herojstvo Vukovara udarilo je temelj za kasnije vojne pobjede hrvatskih snaga koje su dovele do potpunog oslobađanja zemlje.
Stoga, herojstvo i svi heroji koji su nesebičnošću, žrtvom, hrabrošću i vjerom učinili toliko mnogo za nas ne smiju biti zaboravljeni.
Liječnici koji  su spašavali ljudske živote i onda kada su njihovi životi bili ugroženi.
Borci koji su branili svoje i po cijenu vlastitoga života.
Djeca koja su odrasla preko noći i suočila se sa zlom, a poslije nastavila koračati hrabro kroz život čineći dobro.
Novinari, reporteri i književnici koji su prenosili istinu postavljajući se isto tako na nišan neprijatelja.
Majke koje su skrivajući vlastitu tugu pokazivale samo ljubav i brisale suze pružajući utjehu.
Mladi ljudi koji su činili sulude stvari braneći svoje ideale.
Puno je vrsta heroja, a neoborivo je heroj svaka osoba koja u srcu nosi ono za što su heroji Domovinskog rata dali svoje srce.
Čuvajmo ih u sjećanju.

Ima jedan grad
koji je hrabrošću nadmašio sebe
i sve naše snove
zbog njega se sloboda
Vukovar zove.
(Tin Kolumbić, Vukovar 1991.)