UVIJEK MISLIM NA VUKOVAR
Kad kažem jutro, mislim na Vukovar.
Kad kažem sunce, mislim na Vukovar.
Kad kažem majka, mislim na Vukovar.
Kad kažem hrabrost, mislim na Vukovar.
Kad kažem pobjeda, mislim na Vukovar.
Kad kažem osmijeh, mislim na Vukovar.
Kad kažem povratak, mislim na Vukovar.
Kad kažem ljubav, mislim na Vukovar.
Kad kažem jedini dar, mislim na Vukovar.
Nikola Jukić
„RAT JE NAJGORE ŠTO SE ČOVJEKU MOGLO DOGODITI.“
Nažalost, dogodilo se nama 1991., nažalost, događa se i danas negdje drugdje u svijetu.
Datumi nisu toliko važni, mnogi datumi se zaborave, ali oni koji su važni su oni datumi koji nisu samo brojevi u kalendaru nego sjećanja. Jedan takav datum je 18. studenog, dan kada svi Hrvati tuguju kao jedno osiguravajući da se sjećanje na Vukovar i Škabrnju te žrtve Domovinskog rata ne zaboravi.
Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje obilježavamo 18. studenog u sjećanje na dan kada je 1991. slomljena herojska obrana grada Vukovara. Prošla je trideset i jedna godina nakon pada Vukovara i naš Grad Heroj ne smije biti zaboravljen. Pad inače znači rušenje, slom, osvojenje – ovaj pad predstavljao je učvršćenje, nepokolebljivost i vjeru. Žestoki otpor vukovarskih branitelja dizao je moral i samopoštovanje u ostalim dijelovima zemlje. Herojstvo Vukovara udarilo je temelj za kasnije vojne pobjede hrvatskih snaga koje su dovele do potpunog oslobađanja zemlje.
Stoga, herojstvo i svi heroji koji su nesebičnošću, žrtvom, hrabrošću i vjerom učinili toliko mnogo za nas ne smiju biti zaboravljeni.
Liječnici koji su spašavali ljudske živote i onda kada su njihovi životi bili ugroženi.
Borci koji su branili svoje i po cijenu vlastitoga života.
Djeca koja su odrasla preko noći i suočila se sa zlom, a poslije nastavila koračati hrabro kroz život čineći dobro.
Novinari, reporteri i književnici koji su prenosili istinu postavljajući se isto tako na nišan neprijatelja.
Majke koje su skrivajući vlastitu tugu pokazivale samo ljubav i brisale suze pružajući utjehu.
Mladi ljudi koji su činili sulude stvari braneći svoje ideale.
Puno je vrsta heroja, a neoborivo je heroj svaka osoba koja u srcu nosi ono za što su heroji Domovinskog rata dali svoje srce.
Čuvajmo ih u sjećanju.
Ima jedan grad
koji je hrabrošću nadmašio sebe
i sve naše snove
zbog njega se sloboda
Vukovar zove.
(Tin Kolumbić, Vukovar 1991.)