Nema tu puno filozofije, samo ljubavi. Ako nema ljubavi u braku, onda se to pretvara u mučenje koje traje iz dana u dan, a mi se, na sreću, volimo kao prvog dana, Zvonko i Ljubica Đivić Na isti dan kao i prije pedeset godina kad su se jedno drugom zarekli na vjernost i ljubav, Zvonko i Ljubica Đivić sad su proslavili punih pet desetljeća svog braka.  Prije pedeset godina,14. siječnja,  vjenčali su se u  župnoj crkvi bl. Djevice Marije u Drinovcima, a  vjenčao ih je vel. Vinko Majić. Pored svog Zvonka, Ljubica je sad, pedeset godina kasnije, stajala na euharistijskom slavlju, u jednoj maloj kapelici u Freiburgu koju vodi župnik HKM Freiburg vlč. Veselko Župarić. Bila je sretna jer su njihov zlatni pir uljepšali obitelj i prijatelji.

S uzbuđenjem je Ljubica ispričala kako je ova ljubav, zapravo školska. "Poznamo se još od kad smo bili djeca, zajedno smo išli u školu", otkriva Zvonko dodaje kako iako je davno to bilo, do danas nije vidio ljepšeg vjenčanja do njihova. " Ova današnja vjenčanja su možda veća, modernija,  ali kad usporedim to danas, mislim da su prije sama ceremonija vjenčanja bila puno ljepša i iskrenija nego danas. Danas, sve nešto paze na haljine, šminku, te neke sitnice, a na kraju se ne zabave", uvjeren je.

Zvonko je rođen 1942.godine u selu Zaljut koje pripada općini Tomislavgrad, a  Ljubica  rođena Čalušićč, 1944 u Mijakovu polju. Za sreću u braku najvažnije je povjerenje u supružnika jer to čovjeku daje smisao i volju da u životu sve izdrži - rekli su slavljenici koji su kroz pedesetogodišnji zajednički život dobili četvero djece:  Dinko i Ivica, su rođeni u Tomislavgradu, a kćeri kćeri Ivana i  Marija u Freiburgu.

Zvonko je u Njemačku došao 1968.godine, a tri godine kasnije, za njim je došla i Ljubica sa njihova dva sina. Potom su dobili kćeri Ivanu i Mariju. Najveća su im radost unuci Niko, Marijana, Daniel, Mihaela, Luka, Valentino i njihova  miljenica Filicia. Prve godine u Njemačkoj, govori Zvonko, nisu bile lake.  "Borba za bolji život, isto kao i danas, samo smo se mi uvijek htjeli vratiti. Ali, gledajući dolazak Hrvata u Njemačku u novije vrijeme, mislim da je bez obzira koliko je bolji težak život u Hrvatskoj, još uvijek bolji i lakši nego kad smo mi dolazili", uvjeren je Zvonko. Ljubica je otišla u mirovinu 2007, a Zvonko zbog  ozljede na poslu još davne 1991 godine.

Nisu se vratili kući, u Freiburgu uživaju sa svojim unucima.