DAN SJEĆANJA NA VUKOVAR – 18.11.1991.


Učenici hrvatske nastave u Freiburgu odali su počast Vukovaru i njegovim žrtvama iz 1991. godine i prisjetili se Dana sjećanja na žrtvu Vukovara. Nacrtali su vukovarske simbole prema svojim viđenjima i pokazali kako se neke stvari ne zaboravljaju kroz godine već ponosno pokazuju nadu u budućnost i bolje sutra i dokazuju da ljubav uvijek sve pobjeđuje.
PRIČA O GRADU

„Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.”

                             S.G.

Poznata priča o gradu Vukovaru, simbolu stradanja, ali i ponosa, ljubavi, hrabrosti i neuništivosti uvijek nas podsjeća da se trebamo okrenuti budućnosti i izgrađivati novi, bolji svijet koji će svakom čovjeku biti ljepše i ugodnije mjesto za življenje i suživot s drugima.

 

 

 

 

Dani kravate u Freiburgu

 

MOJA KRAVATA – Meine Krawate

Što ima Hrvatska

Najveći svjetski proizvođač kave je Brazil.

Svako poslijepodne Englezi se opuštaju uz crni čaj.

Samo Talijani znaju kako napraviti najbolju tjesteninu.

Njemačka kvaliteta piva poznata je nadaleko.

Grčka se ponosi svojim kamenim hramovima.

Francuzi se hvale nakvalitetnijim vinom.

Švicarski satovi najtočniji su na svijetu.

Najljepši tulipani rastu u Nizozemskoj.

A što ima Hrvatska?

Crvena ili plava,

široka ili uska,

kratka ili duga,

u svakoj prilici,

u tuzi i radosti,

najuspješnija

razglednica

poslana

u svijet

- KRAVATA.

                                                          Emilija Petričević Galinec 

Kravata je dekorativni odjevni predmet, oblika vrpce, koji se nosi oko vrata, provučen ispod ovratnika košulje, izrađen od svile ili nekoga drugog materijala. Kravata se smatra izvornim hrvatskim proizvodom, a proširila se Europom u 17. stoljeću zahvaljujući hrvatskim vojnicima, na kojima je postala prepoznatljiv modni detalj. Hrvatski sabor 2008. godine iskazao je kravati posebnu počast proglasivši Dan kravate koji se obilježava svake godine 18. listopada. Učenici hrvatske nastave u Freiburgu obilježili su Dan kravate te su na svoj način osmislili svoje kravate. Bili su kreativni, vrijedni i veseli prilikom oslikavanja. Na kraju su predstavili svoje likovne ostvaraje koje možete pogledati u prilogu. (slike pod galerijom)

 Antonija Pavlović